O MIŠEVIMA I LJUDIMA, STAJNBEK

Ćao, danas vam pišem o jednom divnom delu nobelovca. Ujedno, ova knjiga nevelikog obima je moj prvi susret sa Stajnbekom, ali jedva čekam da pročitam "Plodove gneva" i "Istočno od raja"



Dakle, ovaj "roman" govori nam o dva prijatelja: Džordž (nizak, okretan, pametan) i Leni (krupan čovek velike snage i uma na nivou deteta). Dok su radili u jednom malom gradu, Leni je napravio "problem" te su morali da pobegnu. Zaposlili su se u malom na farmi i sklapaju kraj sa krajem, dok im je jedina motivacija selidba. Pokušavaju da skupe novac, kupe zemlju i naprave kućicu u kojoj će živeti i raditi za sebe.

Moj najjači utisak je tuga. Ovo je priča u kojoj će se mnogi pronaći, gde će vas neki lik nervirati, a potom ćete otkiri i njegovu drugu stranu. Niko nije samo dobar niti samo loš, a sudove je teško donositi. Kad bolje razmislim, zašto uopšte suditi drugima? 

Leni je jedan veeeliki lik, na osnovu čije sudbine proizilazi mnoštvo zaključaka. On je čist dokaz da je sreća u željama. On teži za njihovim ostvarenjem, sluša o njima, mašta, planira... Čak i ako je njihovo ostvarenje malo verovatno, on daje sebi povoda da se ujutru probudi i živi život punim plućima. Svoju pokojnu nastavnicu citirala sam bezbroj puta, i opet ću "Pametan čovek ima hiljadu želja, glup samo jednu." (Napomenula bih da je umrla od teške bolesti, i nije se vodila time da bolesni ljudi imaju samo jednu želju, vodila se time da je pametna, i maksimalno koristila svaki trenutak, te je njen život bio srećan bez obzira na bolest.) Iako objašnjenje nisam shvatila u petom razredu, više je nego očigledno. Budemo li imali dosta želja, konstantno ćemo raditi na njihovom ostvarenju, i sam taj rad činiće nas srećnijim, a o križanju želje sa spiska da ne govorim. Ipak, ukoliko budemo imali jednu želju, i njeno ostvarenje nam ne bude išlo bićemo besni, a s druge strane, ukoliko je ostvarimo - prazni.

Možda ću napraviti spojler, ali neki od najjačih delova knjigu, za mene su:

"Jeste li videli šta su uradili mom psu noćas? Reklisu da nije dobar ni sebi ni ljudima. Kada me odavde oteraju, voleo bih da me ubiju. Ali oni to neće. Neću imati ni kud da idem."

"Trebalo je sam da ubijem psa, Džordže. Nije trebalo da dozvolim da ga stranac ubije."


I ovo nas uvodi u tragične momente koji slede.Na 150 stranica, smeštene su ljudska dobrota i odanost, poverenje, iskrenost, vernost, ali i povodljivost, brzopletost, nepromišljenost, oholost... Dakle, nemojte da vas zavara ovaj tanki povez, jer autor je rekao mnogo više nego neki na hiljadu stranica.

Toliko je životnih lekcija sažeto, da ne znam odakle bih počela i šta prokomentarisala. Stoga ću jednostavno reći - Pročitajte. Ukoliko to bude pažljivo, verujem da vas neće razočarati. 

I obavezno mi javljajte utiske, putem bilo koje internet platforme.









Коментари

  1. Ovo mi je jedan od favorita 2016, zaista je mnogo toga stalo na malom broju stranica <3

    ОдговориИзбриши
  2. Nisam pročitala ovu knjigu, ali u buduće ću je pročitati (samo da dođe na red :D). :)

    Napisala sam novi post, pa ako te zanima, pogledaj https://andjelina-svastara.blogspot.rs/2017/12/prvi-roendan-bloga.html . :)

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Tvoji utisci o pročitanom:

Популарни постови са овог блога

SASTAV: NE MOGU DA SE ODUPREM TOM UTISKU

ANALIZA: UJKA VANJA

ZONA ZAMFIROVA - ANALIZA